Categories: Monuments speak

Partizansko spomen-groblje, Mostar, Bosna i Hercegovina

Partizansko spomen-groblje u Mostaru obilježava 810 boraca partizanske Narodnooslobodilačke vojske koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata poginuli u borbama protiv ustaša i njemačkog fašističkog okupatora.

Mostar je bio pod opsadom okupacijiskih snaga sastavljenih od Njemaca, Italijana i Ustaša. Brojna zvjerstva su počinjena protiv civila od strane ovih osovinskih sila i njihovih saradnika, naročito od strane ustaša, čije nasilje je bilo usmjereno protiv lokalnih Srba, jevrejskih i romskih etničkih populacija, jer je etničko čišćenje u NDH, osnovanoj i u Bosni i Hercegovini, ciljalo na smanjenje i/ili eliminiranje ovih etničkih grupa.  Međutim, još u augustu 1941., dobro organiziran, snažan pokret otpora počeo je da se diže protiv okupacije pridružujući se partizanskim jedinicama koji su bili sačinjeni od pripadnika različitih etničkh i kulturnih pozadina. Prema procjenama, od 18.000 ljudi koji su u vrijeme rata živjeli u Mostaru, više od 6.000 su aktivno učestvovali u partizanskom pokretu otpora , te je bio, u to vrijeme, poznat kao crveni grad.

Spomen-groblje (sagrađeno u 1965.) kao unikatno arhitektonsko majstorsko djelo namijenjeno je kao nekropola (grč. grad mrtvih) koja imitira grad živih. Sagrađen na platou odmah iznad grada Mostara, memorijalni kompleks sačinjavaju kamene cigle, asfaltirane uske ulice, tornjevi i kapije savršeno postavljene za vječan dijalog sa gradom ispod, kao vječni podsjetnik na blizinu između svjetova nebeskih i zemaljskih.

Dva grada se posmatraju lice u lice - grad mrtvih heroja antifašista, većinom mladi muškarci i žene i grad živih radi kojeg su položili svoje živote. Prema Bogdanu Bogdanoviću (1922-2010), arhitekti, ovo spomen-groblje sporo je građeno, mukotrpno i pažljivo, sa dobrovoljnim doprinosima i donacijama kamena sa demoliranih kuća iz rata, što obogaćuje spomenik sa dubokosežnim simboličkim značajem. Kamen iz rijeke Neretve korišten za dugi, zaobljeni kameni put sa kaskadirajućim vodama  kuća je 630 abstraktnim kamenim memorijalnim plaketama sa ugraviranim imenima palih antifašista.

Danas, lokalni antifašistički pokret u Mostaru (SABNOR BiH) uporno podsjeća opću javnost i lokalne vlasti u Bosni i Hercegovini da spomen-groblje stoji u ćošku kulture sjećanja na žrtve koje su pale tokom Narodnooslobodilačkog rada tokom Drugog svjetskog rata. Pored činjenice da je čitav monumentalni kompleks zapostavljen i u lošem stanju, svakog 14. februara - na dan oslobođenja grada Mostara od fašističke okupacije, spomenik budi visoke emocije među stanovnicima Mostara. Antifašisti iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja se sakupe da odaju počast martvima. Ali ono što na lokalitetu mogu vidjeti su grafiti, šteta i devastiranja spomenika kao dokaz etnički i dalje podijeljenog grada.

Titov bunker Konjic, Bosna i Hercegovina

Ova vojna ustanova smještena u podnožju planine Zlatar, blizu općine Konjic, je možda najprikladnija lokacija za pravljenje nuklearnog skloništa, onako kako je jedno vrijeme razmatralo jugoslavensko vodstvo. Sagrađen je između 1953. i 1979.. Ovaj nuklearni ratni komandni centar, poznat kao ARK, jedan je od najvećih podzemnih ustanova ikada izgrađenim u bivšoj Jugoslaviji. Preko decenije nakon završetka radova, čuvao se kao najtajnija vojna instalacija u državi. Svi graditelji su pažljivo birani i upitani da potpišu ugovor o šutnji, dok su članovi odbora bili zaduženi da  čuvaju najviše sigurnosne dozvole. Zanimljivo je da je se kompleks čuvao za spremnost na nuklearni napad čak i poslije Titove smrti 1980. Međutim, još 1992. kada je počeo raspad Jugoslavije a ratni konflikt u Bosni i Hercegovini eskalirao, JNA (Jugoslavenska narodna armija) naredila je njegovo rušenje. Ali lokalna vojna jedinica odbila je poslušati i predala je objekt bosanskoj vladi. Bunker je od tada i ostao pod autoritetom Bosanskohercegovačkog ministartstva.

Danas, Titov bunker je tačka sretanja za umjetnike iz čitave regije i Europe, dok je organizacija jednog bieannala savremene umjetnosti  privukla brojne kreativne dizajnere, pretvarajući bunker, koje je i dalje službeno pod vojnim nadgledanjem, u prestižno regionalno kulturno čvorište koje promovira  razvijajuće i inovativne trendove u raznolikim umjetničkim ekspresivnim formama. Savjet Europe u 2011. godine imenovao je projekt a Cultural Event of Europe (kulturni događaj Europe.). Također uživa u snažnoj podršci UNESCO-a.