Search
en-USbs-Latn-BA
image

Zaštita i promoviranje različitosti

Categories: Cultural Diversity

NACIONALNI PARK KOZARA

NACIONALNI PARK KOZARA

Planina Kozara sa Nacionalnim parkom, u blizini Prijedora, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, leži izmđu Panonske nizije i Dinarida, okružena sa četiri rijeke: Savom, Unom, Vrbasom i Sanom. Pokriva područje od skoro 4000 hektara. U središnjim dijelu nacionalnog parka je plato Mrakovice (806 m nadmorske visine). Kao i svugdje na Balkanu, ovi prostori također obiluju spomenicima kulture iz različitih istorijskih perioda, koji se isplati posjetiti i istražiti.

Muzej Kozare u centru grada, sa svojom zgradom koja pripada austrougarskom arhitektonskom nasljeđu, sadrži postavke i fotografije iz drevnih rimskih vremena, kasnog srednjeg vijeka tokom osmanske vladavine, perioda između dva svjetska rata 1918./1940., Narodnooslobodilačkog rata 1941./1944. i poslijeratnog vremena. Nekolicina tematskih izložbi se organizira godišnje, mada je predmet umjetničkog istraživanja uvijek povezan sa industrijskom istorijom i rudarstvom ovog područja, a naravno i sa izložbama izvrsnih lokalnih slikara, vajara i tradicionalnih radova lokalnih zanatlija - naročito žena, sa svojim tradicionalnim vezovima.

Rudarstvo je u današnjoj Bosni i Hercegovini bilo jedna od najvažnijih grana ekonomije u periodu rimske vladavine.  Željezna ruda se iskopavala u sjeverozapadnoj Bosni, naročito u 3. stoljeću, tokom dinastije sjevera i njihovih nasljednika, iako prvi dokazi njihove aktivnosti datiraju unazad do 1. stoljeća. To su dokazi sa epigrafskih spomenika, koji su pretežno rasprostranjeni u dolinama rijeke Sane, a pronađeni u ostacima drevnih rudarskih i metalurških radionica i postava.

Crkva Djevice Marije - Mehmedova crkva

Na pola puta između Prijedora i Nacionalnog parka Kozara, u gradiću Kozarcu se nalazi mala katolička crkva skrivena u šumi, sa naizgled čudnim imenom. Ne postoji mnogo pisanih dokumenata o tome kako se ova crkva izgradila i zašto je tu napravljena. Ali legenda postoji i priča je opstala u pamćenjima mještana. Naime, nakon što je Prijedor gotovo čitav izgorio u velikom požaru 1882. godine, Karl Schmuzer, austrijski industrijalista, otvorio je pilanu u Prijedoru. Imao je dva sina i kćerku Mariju. Priča počinje sa njegovom kćerkom, koja je se zaljubila u mjesnog radnika - Mehmeda Kulašića - u pilani njenog oca, finog i vrijednog mladića iz siromašne porodice, ali sa prelijepim glasom. Pjevao je sevdalinke, svirao harmoniku i zabavljao svoje saradnike. Marija i Mehmed se zaljubiše, ali su to morali držati u tajnosti. Skrivali su se u obližnjoj šumi, uvijek tražeći udaljena mjesta uz nedaleku rijeku.  Morali su svoju ljubav držati tajnom jer su bili različitih vjera, različitih porijekla, ali kao što priča kaže - i zbog toga što je Marija zatrudnjela. Beba je pronađena preminula, umotana u austrijske novine. S obzirom da je pretrpio veliku sramotu i izgubio svoj ugled, vlasnik pilane poslao je svoju kćerku nazad u Austriju.  Mehmed je ostario u siromaštvu u Kozarcu... Crkvu je sagradio Marijin otac. Prosto se nije mogao pomiriti sa njenim grijehom. Ali crkva se i dalje zove Mehmedovom crkvom i stoji kao svjedočenje jednoj posebnoj ljubavi...

Spomen-kuća Mladena Stojanovićase nalazi u centru grada Prijedora, gdje je ova poznata porodica prije živjela. Mladen Stojanović (1896.-1942.), mjesni ljekar, pjesnik i sportista iz Prijedora, čija je porodica bila dobrostojeća, napredna i naširoko priznata u lokalnoj zajednici. Porodična kuća Stojanovića dio je kulture sjećanja kao simbol poštovanja za tragove koje su ostavili u istoriji grada i kozarskog područja. Sima Mladenović, pravoslavni sveštenik, i njegova supruga imali su četiri sina (Mladena, Sretena, Velimira i Dragutina) i pet kćerki (Geroginu, Persidu, Jelisavetu, Draginju i Milicu). Mladen je postao ljekar nakon studija u Beču, a njegov brat Sreten bio je poznati vajar i slikar nakon diplomiranja Fakulteta likovnih umjetnosti u Beogradu.

Spomen-kuća porodice Stojanović sastoji se od prostora za postavke sa dvije trajne psotavke - istorijska postavka koja govori kroz slike i riječi o gradu, časnoj, iskrenoj i naprednoj svešteničkoj porodici i njenim pokoljenjima, uglavnom o Dr. Mladenu, narodnom heroju i legendi ovog kraja. Druga postavka, sa izborom iz zaostavštine jednog od potomaka te porodice, Sretna, velikog umjetnika i akademika. Spomen-kuća predstavlja impresivan porodični narativ koji je duboko integrisan u kulturno nasljeđe ovog grada.

Print
Please login or register to post comments.
Terms Of UsePrivacy StatementCopyright 2021 by SoftAGE DOO
Back To Top