Categories: Local Craftsmanship

Brezovica

Narodni proizvodi su sastavni dio kulture i života tradicionalnog kosovskog društva. S jedne ruke, narodni proizvodi se asociraju sa ekonomijom i razvojem prirodnih resursa, a s druge strane su dio duhovne kulture ljudi, jer odražavaju kreativnost i znanje ljudi.

Zanati, tj. ručna proizvodnja u maloj količini, služili su za zadovoljavanje ličnih, kućanskih potreba po narudžbi ili za prodaju.

Geografska lokacija Brezovice i njeni prirodni resursi doprinijeli su razvijanju velikog broja zanata.

Tkanje je bilo bitan zanat svake porodice u Brezovici. Ljudi su proizvodili platna, peškire, šalove, ponjave, staze i tepihe. Glavni materijali za tkanje uključivali su lan, konoplju i vunu. Kosovske ćebedžije (tkači) služili su se mašinama dviju vrsta: uspravnim i vodoravnim. Proizvodi bili su ukrašeni geometriziranim ornamentima: poprečne trake, dijamanti, zvijezde, rozete, stilizirani likovi cvjetova i ptica. Vezenje je uvijek bilo najčešći oblik ženskog ručnog zanata. Žene su vezle u svakom selu, u samostanima, u plemskim i trgovačkim zajednicama. Vez je, poput amuleta, krasio naročito ženske i muške košulje, kao i čaršafe, jastušnice i peškire. Na Kosovu je postojalo oko 100 vrsta i tehnika vezenja: glatke površine, križevi, nyz, rad sa izvlačenjem konca, putnik i tkanje. Najčešći su gemoterijski i biljni ukrasi sa lokalnim razlikama.

Kosovari su bili poznati po drvorezbarenju još od 18. stoljeća. Drvorezbarska umjetnost dostignula je najviši nivo u 19. i 20. stoljeću. Korišteno je za ukrašavanje dijelova građevina: ulaza, greda, arhitrava i roletni. Posebna pažnja posvećivana je plafonskim gredama. Također su ukrašavali kućanska dobra: sanduke, stolove, krevete, police, mjesta za zdjele; križeve uz cestu i sanke.

Kovački zanat uvijek je bilo ugledno zanimanje i kovači su se uvijek smatrali vrijednim majstorima, što potvrđuju narodne mudrosti i izreke. Kovanje je obrada metala pomoću visokih temperatura i kovanja. Na teritoriji Kosova oko 19. do 20. stoljeća, kovačnice su se nalazile na periferijama skoro svakog sela.

Kovači su dugo vremena pravili oružje i raznovrsne kućanske predmete (sjekire, noževe, čekiće, lopate, sječiva, ralice, eksere, katance, zasune, gvozdene kapije i ograde, stremene, itd.), kao što su i potkivali konje i okivali kola.

Nakon Kosovskog Rata, bilo je učestalo proizvoditi nakit i druge sitne kućanske predmete od neobojenih metala. U gradovima je bilo zanatlija koji su pravili igle i satove i draguljara.