Categories: Monuments speak

SPOMENIK NA TREBJESI, Nikšić, Crna Gora

Spomenik na Trebjesi, sagrađen na periferiji grada Nikšića, komemorira partizanske borce koji su nastradali u borbi protiv okupatora Sila osovine tokom Narodnooslobodilačkog rada (Drugi svjetski rat). Također je mjesto gdje se odaje počast 32 partizanskih vojnika i borcima antifašistama koji su pogubljeni na Trebjesi, gdje se nalazi i Spomenik. Brdo Trebjesa i  zaštićena park šuma oko nje sa svojomo očaravajućom snagom, kao stanište ovog spomenika, su skupa stvorili atraktivnu destinaciju, mnogo cijenjenu od strane mještana i brojnih posjetilaca.

Lokalna udruženja veterana pokrenula su nakon Titove smrti (u maju 1980.) pokrenula izgradnju memorijalnog kompleksa. Vladina komisija nagradila je dizajn predstavljen od strane lokalnog, nikšićkog vajara Ljube Vojvodića, umjetnika koji je stvorio nekoliko memorijalnih skulpturnih djela oko općina Nikšić i Danilovgrad tokom kasnih '70. i '80.. Cjelokupni memorijalni kompleks službeno je otvoren za javnost na 17. septembar 1987., tokom obilježavanja 43. godišnjice antifašističkog pokreta za oslobođenje Nikšića.

Ovaj monumentalni objekat, zbog svojih 20 metara visine i čistog betona sa ornamentalnim diskom, promjera od ok 3m, je nevjerovatnjo inspirirajuće i prepoznatljivo sastajalište. Ne samo da je jedan od najimpresivnijih spomenika posvećenim Drugom svjetskom ratu u Crnoj Gori, nego je i mjesto za dnevno posjećivanje i odmaranje zbog svoje lokacije u središtu urbanog parka.  Prilikom značajnih datuma povezanih sa historijom Nikšića i Crne Gore, antifašistički pokreti, a naročito Udruženje boraca Narodnooslobodilačkog rata, postavljaju vijenac kod spomenika sjećajući se nastradalih partizana i boraca.

Među poginulim partizanima, lična historija i narativ Čedomira - Ljube Čupića se izdvaja kao primjer priče za sjećanje. Rodio se u SAD-u kao dijete crnogorskih imigranata radničkog staleža, ali se u Crnu Goru vratio 1930. godina radi univerzitetskog studija. Priključio je se partizanskom pokretu otpora još u 1941. i uskoro postao komesar partizanske jedinice u Nikšiću, prije nego što je zarobljen od strane četnika  u aprilu 1942, a potom pogubljen od strane italijanskih vojnika. Stojao je sa vezanim rukama ispred streljačkog voda, ali sa osmijehom na licu - prkos osmijeh prije no što je strijeljanje fotografirao italijanski fotograg Karl Ravnic. Tako je Ljubo Čupić bio strijeljan 1942, ali - nikada ubijen. Postao je legenda koja i danas zadivljuje svijet.

Spomenik na Trebjesi, sa svojim umjetničkim dizajnom, spaja različite oblike, poput kamenih plaketa sa 32 uklesana imena, kamenog kruga na 20m visokom stubu i očaravajućom, crnom kamenom pločom u podnožju spomenika,  stvara jednu snažnu i harmoničnu cjelinu sposobnu da nosi nasljeđe prošlosti na svojim ramenima. Fenomen smiješećih partizanskih boraca prije pogubljena od strane okupatora nagoviještava novi život, koji u suštini simbolizira ovaj spomenik, dizajniran od strane arhitekte Vojvodića.